Moj je neostvareni i posve neostvariv san da mogu prodavati programske pakete kojima na sličan način nedostaje posve elementarna fukcionalnost po cijenama sličnim onim spomenutog ERP paketa, i da mi korisnici samo mudro kimaju glavom kad im objasnim da tu nužnu i jednostavnu funkcionalnost neće imati, jer, eto, moj je proizvod standard, a ne tamo neki zakoni tamo neke državice u kojoj oni slučajno žive.
Random thoughts (often deteriorating into rants) that came to my mind while in the loo. Half-baked reactions to something read, heard or experienced. Some in English, some in Croatian. You will notice a short hiatus of, umm, 16 years.
Thursday, July 17, 2003
San
Prije par dana sam bio na skupu korisnika jednog velikog, skupog, po svijetu i kod nas raširenog "standardnog" ERP paketa. Tamo nam je čovjek zadužen za hrvatsku inačicu tog paketa rekao kako je san svakog knjigovođe automatsko učitavanje izvoda (sada iz banaka, nekada iz ZAP-a u nekoj od njegovih inkarnacija) i isto tako automatsko "zatvaranje stavaka", te zašto je taj san neostvariv, ili bar neostvaren za korisnike dotičnog paketa. (Pojednostavljeno, za neupućene: platite nešto, banka vam za dan-dva javi da je plaćanje doista obavljeno, vi odgovarajuću stavku 'zacajhate' u svojoj evidenciji.)
Moj je neostvareni i posve neostvariv san da mogu prodavati programske pakete kojima na sličan način nedostaje posve elementarna fukcionalnost po cijenama sličnim onim spomenutog ERP paketa, i da mi korisnici samo mudro kimaju glavom kad im objasnim da tu nužnu i jednostavnu funkcionalnost neće imati, jer, eto, moj je proizvod standard, a ne tamo neki zakoni tamo neke državice u kojoj oni slučajno žive.
Moj je neostvareni i posve neostvariv san da mogu prodavati programske pakete kojima na sličan način nedostaje posve elementarna fukcionalnost po cijenama sličnim onim spomenutog ERP paketa, i da mi korisnici samo mudro kimaju glavom kad im objasnim da tu nužnu i jednostavnu funkcionalnost neće imati, jer, eto, moj je proizvod standard, a ne tamo neki zakoni tamo neke državice u kojoj oni slučajno žive.
eVlada
Nekidan je Vlada izvela PR cirkus s prijenosom sjednice preko weba (usput, stream je bio neupotrebljivo spor ili uopće nije radio). Gledanje snimke zahtijeva punih 128 kb/s što, valjda, svako kućanstvo ima, zar ne?
Da ne bih ovdje dalje brabonjao, evo člančića što ga je jedan moj prijatelj napisao kad mu je urednik naručio panegirik na ovu temu (članak, dakako, nije objavljen):
Što je povijesno u prvoj virtualnoj sjednici Vlade
Nije to »događaj za povijest«
Ničega nema »povijesnog« u »prvoj virtualnoj sjednici Vlade« u kojoj je hrvatski premijer sudjelovao s dodjele nagrada za web stranice u jednom zagrebačkom hotelu. Tehnološki gledano, njegovo »virtualno« vođenje sjednice nije nikakvo veliko čudo i moguće je svakom poduzetniku koji za održavanje takvih sjednica ima kakav interes i dovoljno novca. Od tehnoloških izazova tu je samo zaštita od vanjskih upada - a ona bi ionako trebala biti riješena za bilo što što se događa u računalnim mrežama.
Ničega povijesnog nema ni u tome što je ta sjednica navodno prva sjednica neke vlade koja se izravno prenosila na Internetu. Ako je premijer time htio pokazati predanost svoje Vlade načelu »otvorene vlade«, promašio je. Streaming prijenos sjednice vlade može u najboljem slučaju biti samo kuriozitet; zapravo je samo nepotrebno opterećenje mreže zbog kojega je i satima poslije sjednice pristup Vladinim web stranicama bio otežan. Da od takvih prijenosa ima ikakve koristi, ne bi se na to čekalo do današnjeg dana; streaming prijenosi događaja postoje već godinama.
»Otvorena vlada« nisu izravni streaming prijenosi niti premijerovi nastupi u ulozi manekena jednoga (ne najuglednijega) izbora web stranica, jednoga zagrebačkog hotela i nekoliko informatičkih tvrtki. Otvorena vlada bila bi kad bi državni organi sve svoje dokumente objavljivali i izdavali na Internetu u oblicima i na način koji je običnom građaninu najjednostavniji; otvorena bi bila vlada kad bi građanin mogao s državom komunicirati na jednostavan brz i što izravniji način i kad bi što više svojih poslova s državom mogao obaviti »online«.
Veći bi korak prema otvorenoj vladi bio kad bi natječaji za informatizaciju državnih organa bili transparentni i s jasnim kriterijima; bliže bismo došli da ova država nije platila svoj ulazak u podređeni odnos s monopolistima iz Redmonda (Indija, Peru, Austrija i neke druge zemlje bar su nešto dobile za pristanak na takav odnos); veći bi korak u XXI. stoljeće vlada učinila kad bi financirala objavljivanje nekih temeljnih stvari na Internetu i prenosivim medijima, recimo najvažnijih rječnika, pravopisa, nekih priručnika, materijala za školske programe.
A ovaj je »povijesni događaj« bio samo još jedna u nizu malih informatičkih blamaža ove vlade, koja ne zna oglasiti ono u čemu je doista uspješna, ali na sva zvona daje ono u čemu redovito ispada smiješna ili rastrošna.
Svog prijatelja nisam ovdje potpisao, ni naveo novine o kojima se radi, za svaki slučaj. Molim, dakle, autora da se, ako želi, potpiše u komentaru.
Da ne bih ovdje dalje brabonjao, evo člančića što ga je jedan moj prijatelj napisao kad mu je urednik naručio panegirik na ovu temu (članak, dakako, nije objavljen):
Što je povijesno u prvoj virtualnoj sjednici Vlade
Nije to »događaj za povijest«
Ničega nema »povijesnog« u »prvoj virtualnoj sjednici Vlade« u kojoj je hrvatski premijer sudjelovao s dodjele nagrada za web stranice u jednom zagrebačkom hotelu. Tehnološki gledano, njegovo »virtualno« vođenje sjednice nije nikakvo veliko čudo i moguće je svakom poduzetniku koji za održavanje takvih sjednica ima kakav interes i dovoljno novca. Od tehnoloških izazova tu je samo zaštita od vanjskih upada - a ona bi ionako trebala biti riješena za bilo što što se događa u računalnim mrežama.
Ničega povijesnog nema ni u tome što je ta sjednica navodno prva sjednica neke vlade koja se izravno prenosila na Internetu. Ako je premijer time htio pokazati predanost svoje Vlade načelu »otvorene vlade«, promašio je. Streaming prijenos sjednice vlade može u najboljem slučaju biti samo kuriozitet; zapravo je samo nepotrebno opterećenje mreže zbog kojega je i satima poslije sjednice pristup Vladinim web stranicama bio otežan. Da od takvih prijenosa ima ikakve koristi, ne bi se na to čekalo do današnjeg dana; streaming prijenosi događaja postoje već godinama.
»Otvorena vlada« nisu izravni streaming prijenosi niti premijerovi nastupi u ulozi manekena jednoga (ne najuglednijega) izbora web stranica, jednoga zagrebačkog hotela i nekoliko informatičkih tvrtki. Otvorena vlada bila bi kad bi državni organi sve svoje dokumente objavljivali i izdavali na Internetu u oblicima i na način koji je običnom građaninu najjednostavniji; otvorena bi bila vlada kad bi građanin mogao s državom komunicirati na jednostavan brz i što izravniji način i kad bi što više svojih poslova s državom mogao obaviti »online«.
Veći bi korak prema otvorenoj vladi bio kad bi natječaji za informatizaciju državnih organa bili transparentni i s jasnim kriterijima; bliže bismo došli da ova država nije platila svoj ulazak u podređeni odnos s monopolistima iz Redmonda (Indija, Peru, Austrija i neke druge zemlje bar su nešto dobile za pristanak na takav odnos); veći bi korak u XXI. stoljeće vlada učinila kad bi financirala objavljivanje nekih temeljnih stvari na Internetu i prenosivim medijima, recimo najvažnijih rječnika, pravopisa, nekih priručnika, materijala za školske programe.
A ovaj je »povijesni događaj« bio samo još jedna u nizu malih informatičkih blamaža ove vlade, koja ne zna oglasiti ono u čemu je doista uspješna, ali na sva zvona daje ono u čemu redovito ispada smiješna ili rastrošna.
Svog prijatelja nisam ovdje potpisao, ni naveo novine o kojima se radi, za svaki slučaj. Molim, dakle, autora da se, ako želi, potpiše u komentaru.
Tuesday, June 10, 2003
I am still alive, don't worry...
...and I am not out of things that drive me mad. It's just that, shall we say, my focus was elsewhere for a while. I will resume my irrelevant comments of this maddening world soon, honest!
Tuesday, April 29, 2003
Sve za ostanak na vlasti
Keine Zeitung piše o planovima za produljenje Jadranske autoceste do Dubrovnika, i kako su Dubrovčani protiv toga (oni bi da im gosti dolaze čarterima ako već ne vlastitim avionima, a još bolje da pošalju novce iz Zagreba ili veće daljine; most preko Rijeke Dubrovačke im ipak dobro dođe za šoping u Neumu - neće valjda plaćati PDV!). KZ dalje nastavlje da vladajuća garnitura gradi ceste iz političkih razloga. Pretpostavljam da je tako i sa smanjenjem nezaposlenosti, povećanjem industrijske proizvodnje, poboljšanjem kupovne moći.... Prokleti političari, sve će učiniti da ostanu na vlasti!
Mafiozi svih zemalja
Nedavno smo čuli da je jedan od sudionika u atentatu na premijera Srbije i Crne Gore (ili kako se to već sad zove) Đinđića imao hrvatsku putovnicu, jednu od oko 930 "nestalih" iz našeg konzulata u Mostaru. Zašto me to ne čudi?
Rad!?
Čini se da je nadbiskupu Bozaniću, nekim sindikalnim "čelnicima" i drugim ovisnicima o tuđem radu nesvatljivo da ima ljudi koji doista rade tokom tjedna (g. Bozaniću je također, čini se, strana ideja da je Hrvatska sekularna demokracija kojoj se trenutni poglavar zove Mesić, a ne Wojtyla). Keine Zeitung je nedavno posvetio gotovo cijelu treću stranicu peticiji koju su pokrenuli spomenuti, a kojom se od vlade traži zabranu rada nedjeljom (na svoj uobičajeno nesuvisli način KZ donosi "anketu" iz koje se ne vidi ništa, osim da građani kupuju nedjeljom i da su glavna meta akcije veliki maloprodajni lanci, tj. oni s najbolje uređenim radnim odnosima, najnižim cijenama i najboljom ponudom).
Ja kupujem gotovo svake nedjelje, najčešće u dva velika supermarketa i nekoliko malih "dućana na ćošku", uglavnom zato što preko tjedna ne stignem. Ne znam (a čini se, ne znaju ni organizatori peticije) provjera li dovoljno nadležna inspekcija jesu li radnici za svoj rad plaćeni prema zakonu i kolektivnom ugovoru, imaju li odgovarajuće slobodne dane i sl, ali to ne znam ni za rad, recimo, četvrtkom u podne. Meni su mali dućani dragi i često odem u nekog od njih i kad je u susjednom supermarketu roba nešto jeftinija, ali, shvatit ćete, od interesa trgovaca, velikih i malih, važniji mi je interes potrošača, tj. mene.
Ako predlagačima glavni motiv nije briga za korektno plaćanje radnika, nego za pridržavanje kršćanskih običaja, što ćemo sa židovskom subotom i muslimanskim petkom? Ponavljam, u Hrvatskoj je vjera odvojena od države i, bar prema Ustavu, nijedna nema privilegirani položaj (premda rimska Katolička crkva (Darko, kako tu idu velika slova?) stvarno jest privilegirana, protiv moje volje). Nemam, dakako, ništa protiv da nadbiskup Bozanić apelira ili čak traži od svoga stada da nedjeljom ide samo u crkvu, ali neka, molim lijepo, u to ne petlja moju državu.
Ja kupujem gotovo svake nedjelje, najčešće u dva velika supermarketa i nekoliko malih "dućana na ćošku", uglavnom zato što preko tjedna ne stignem. Ne znam (a čini se, ne znaju ni organizatori peticije) provjera li dovoljno nadležna inspekcija jesu li radnici za svoj rad plaćeni prema zakonu i kolektivnom ugovoru, imaju li odgovarajuće slobodne dane i sl, ali to ne znam ni za rad, recimo, četvrtkom u podne. Meni su mali dućani dragi i često odem u nekog od njih i kad je u susjednom supermarketu roba nešto jeftinija, ali, shvatit ćete, od interesa trgovaca, velikih i malih, važniji mi je interes potrošača, tj. mene.
Ako predlagačima glavni motiv nije briga za korektno plaćanje radnika, nego za pridržavanje kršćanskih običaja, što ćemo sa židovskom subotom i muslimanskim petkom? Ponavljam, u Hrvatskoj je vjera odvojena od države i, bar prema Ustavu, nijedna nema privilegirani položaj (premda rimska Katolička crkva (Darko, kako tu idu velika slova?) stvarno jest privilegirana, protiv moje volje). Nemam, dakako, ništa protiv da nadbiskup Bozanić apelira ili čak traži od svoga stada da nedjeljom ide samo u crkvu, ali neka, molim lijepo, u to ne petlja moju državu.
Family Values
I recently found this article on Bush administration health information policy that is (policy, not article) either formulated by utter morons or intended to facilitate spread of AIDS and other STDs, teenage pregnancies and abortions. While this is something to be expected by Dubya and his handlers, the source of the article is surprising: CONSCIENCE, A Newsjournal of Catholic Opinion. I would certainly be glad to find similar open-minded publication by Croatian Catholics, but I am not holding my breath....
Subscribe to:
Posts (Atom)
Featured
Jezero
Strange as it can seem to some, Martians don't speak English, and English is not the official language of Mars. So, when International ...
Popular
-
22. lipnja 1941 počela je "Operacija Barbarossa", invazija Hitlerove Njemačke na Sovjetski Savez. Moj mi je otac, član KPH od 193...
-
OK, this is the obligatory first test post. Let it be in English (I intend to post about things that only my compatriots could possibly find...
-
Strange as it can seem to some, Martians don't speak English, and English is not the official language of Mars. So, when International ...