From Slate:
"Just a day after two Democratic senators reported the existence of the Policy Analysis Market, the Pentagon pulled the plug on it. The PAM was intended to be a kind of turmoil exchange. Investors would place bets on events in the Middle East occurring by a certain time—say, a biochemical attack on Israel before June 2004—and collect real money if they happened."
The only predictive power markets have by themselves (if any at all) is that of self fulfilling prophecy. Imagine "investors" on PAM trying to "influence" events they have bet on by subtle persuasion of campaign cotributions and old boys networks (a'la "reconstruction" of Iraq). Absolutely scary!
Wednesday, July 30, 2003
Thursday, July 17, 2003
San
Prije par dana sam bio na skupu korisnika jednog velikog, skupog, po svijetu i kod nas raširenog "standardnog" ERP paketa. Tamo nam je čovjek zadužen za hrvatsku inačicu tog paketa rekao kako je san svakog knjigovođe automatsko učitavanje izvoda (sada iz banaka, nekada iz ZAP-a u nekoj od njegovih inkarnacija) i isto tako automatsko "zatvaranje stavaka", te zašto je taj san neostvariv, ili bar neostvaren za korisnike dotičnog paketa. (Pojednostavljeno, za neupućene: platite nešto, banka vam za dan-dva javi da je plaćanje doista obavljeno, vi odgovarajuću stavku 'zacajhate' u svojoj evidenciji.)
Moj je neostvareni i posve neostvariv san da mogu prodavati programske pakete kojima na sličan način nedostaje posve elementarna fukcionalnost po cijenama sličnim onim spomenutog ERP paketa, i da mi korisnici samo mudro kimaju glavom kad im objasnim da tu nužnu i jednostavnu funkcionalnost neće imati, jer, eto, moj je proizvod standard, a ne tamo neki zakoni tamo neke državice u kojoj oni slučajno žive.
Moj je neostvareni i posve neostvariv san da mogu prodavati programske pakete kojima na sličan način nedostaje posve elementarna fukcionalnost po cijenama sličnim onim spomenutog ERP paketa, i da mi korisnici samo mudro kimaju glavom kad im objasnim da tu nužnu i jednostavnu funkcionalnost neće imati, jer, eto, moj je proizvod standard, a ne tamo neki zakoni tamo neke državice u kojoj oni slučajno žive.
eVlada
Nekidan je Vlada izvela PR cirkus s prijenosom sjednice preko weba (usput, stream je bio neupotrebljivo spor ili uopće nije radio). Gledanje snimke zahtijeva punih 128 kb/s što, valjda, svako kućanstvo ima, zar ne?
Da ne bih ovdje dalje brabonjao, evo člančića što ga je jedan moj prijatelj napisao kad mu je urednik naručio panegirik na ovu temu (članak, dakako, nije objavljen):
Što je povijesno u prvoj virtualnoj sjednici Vlade
Nije to »događaj za povijest«
Ničega nema »povijesnog« u »prvoj virtualnoj sjednici Vlade« u kojoj je hrvatski premijer sudjelovao s dodjele nagrada za web stranice u jednom zagrebačkom hotelu. Tehnološki gledano, njegovo »virtualno« vođenje sjednice nije nikakvo veliko čudo i moguće je svakom poduzetniku koji za održavanje takvih sjednica ima kakav interes i dovoljno novca. Od tehnoloških izazova tu je samo zaštita od vanjskih upada - a ona bi ionako trebala biti riješena za bilo što što se događa u računalnim mrežama.
Ničega povijesnog nema ni u tome što je ta sjednica navodno prva sjednica neke vlade koja se izravno prenosila na Internetu. Ako je premijer time htio pokazati predanost svoje Vlade načelu »otvorene vlade«, promašio je. Streaming prijenos sjednice vlade može u najboljem slučaju biti samo kuriozitet; zapravo je samo nepotrebno opterećenje mreže zbog kojega je i satima poslije sjednice pristup Vladinim web stranicama bio otežan. Da od takvih prijenosa ima ikakve koristi, ne bi se na to čekalo do današnjeg dana; streaming prijenosi događaja postoje već godinama.
»Otvorena vlada« nisu izravni streaming prijenosi niti premijerovi nastupi u ulozi manekena jednoga (ne najuglednijega) izbora web stranica, jednoga zagrebačkog hotela i nekoliko informatičkih tvrtki. Otvorena vlada bila bi kad bi državni organi sve svoje dokumente objavljivali i izdavali na Internetu u oblicima i na način koji je običnom građaninu najjednostavniji; otvorena bi bila vlada kad bi građanin mogao s državom komunicirati na jednostavan brz i što izravniji način i kad bi što više svojih poslova s državom mogao obaviti »online«.
Veći bi korak prema otvorenoj vladi bio kad bi natječaji za informatizaciju državnih organa bili transparentni i s jasnim kriterijima; bliže bismo došli da ova država nije platila svoj ulazak u podređeni odnos s monopolistima iz Redmonda (Indija, Peru, Austrija i neke druge zemlje bar su nešto dobile za pristanak na takav odnos); veći bi korak u XXI. stoljeće vlada učinila kad bi financirala objavljivanje nekih temeljnih stvari na Internetu i prenosivim medijima, recimo najvažnijih rječnika, pravopisa, nekih priručnika, materijala za školske programe.
A ovaj je »povijesni događaj« bio samo još jedna u nizu malih informatičkih blamaža ove vlade, koja ne zna oglasiti ono u čemu je doista uspješna, ali na sva zvona daje ono u čemu redovito ispada smiješna ili rastrošna.
Svog prijatelja nisam ovdje potpisao, ni naveo novine o kojima se radi, za svaki slučaj. Molim, dakle, autora da se, ako želi, potpiše u komentaru.
Da ne bih ovdje dalje brabonjao, evo člančića što ga je jedan moj prijatelj napisao kad mu je urednik naručio panegirik na ovu temu (članak, dakako, nije objavljen):
Što je povijesno u prvoj virtualnoj sjednici Vlade
Nije to »događaj za povijest«
Ničega nema »povijesnog« u »prvoj virtualnoj sjednici Vlade« u kojoj je hrvatski premijer sudjelovao s dodjele nagrada za web stranice u jednom zagrebačkom hotelu. Tehnološki gledano, njegovo »virtualno« vođenje sjednice nije nikakvo veliko čudo i moguće je svakom poduzetniku koji za održavanje takvih sjednica ima kakav interes i dovoljno novca. Od tehnoloških izazova tu je samo zaštita od vanjskih upada - a ona bi ionako trebala biti riješena za bilo što što se događa u računalnim mrežama.
Ničega povijesnog nema ni u tome što je ta sjednica navodno prva sjednica neke vlade koja se izravno prenosila na Internetu. Ako je premijer time htio pokazati predanost svoje Vlade načelu »otvorene vlade«, promašio je. Streaming prijenos sjednice vlade može u najboljem slučaju biti samo kuriozitet; zapravo je samo nepotrebno opterećenje mreže zbog kojega je i satima poslije sjednice pristup Vladinim web stranicama bio otežan. Da od takvih prijenosa ima ikakve koristi, ne bi se na to čekalo do današnjeg dana; streaming prijenosi događaja postoje već godinama.
»Otvorena vlada« nisu izravni streaming prijenosi niti premijerovi nastupi u ulozi manekena jednoga (ne najuglednijega) izbora web stranica, jednoga zagrebačkog hotela i nekoliko informatičkih tvrtki. Otvorena vlada bila bi kad bi državni organi sve svoje dokumente objavljivali i izdavali na Internetu u oblicima i na način koji je običnom građaninu najjednostavniji; otvorena bi bila vlada kad bi građanin mogao s državom komunicirati na jednostavan brz i što izravniji način i kad bi što više svojih poslova s državom mogao obaviti »online«.
Veći bi korak prema otvorenoj vladi bio kad bi natječaji za informatizaciju državnih organa bili transparentni i s jasnim kriterijima; bliže bismo došli da ova država nije platila svoj ulazak u podređeni odnos s monopolistima iz Redmonda (Indija, Peru, Austrija i neke druge zemlje bar su nešto dobile za pristanak na takav odnos); veći bi korak u XXI. stoljeće vlada učinila kad bi financirala objavljivanje nekih temeljnih stvari na Internetu i prenosivim medijima, recimo najvažnijih rječnika, pravopisa, nekih priručnika, materijala za školske programe.
A ovaj je »povijesni događaj« bio samo još jedna u nizu malih informatičkih blamaža ove vlade, koja ne zna oglasiti ono u čemu je doista uspješna, ali na sva zvona daje ono u čemu redovito ispada smiješna ili rastrošna.
Svog prijatelja nisam ovdje potpisao, ni naveo novine o kojima se radi, za svaki slučaj. Molim, dakle, autora da se, ako želi, potpiše u komentaru.
Subscribe to:
Posts (Atom)