Rad!?

Čini se da je nadbiskupu Bozaniću, nekim sindikalnim "čelnicima" i drugim ovisnicima o tuđem radu nesvatljivo da ima ljudi koji doista rade tokom tjedna (g. Bozaniću je također, čini se, strana ideja da je Hrvatska sekularna demokracija kojoj se trenutni poglavar zove Mesić, a ne Wojtyla). Keine Zeitung je nedavno posvetio gotovo cijelu treću stranicu peticiji koju su pokrenuli spomenuti, a kojom se od vlade traži zabranu rada nedjeljom (na svoj uobičajeno nesuvisli način KZ donosi "anketu" iz koje se ne vidi ništa, osim da građani kupuju nedjeljom i da su glavna meta akcije veliki maloprodajni lanci, tj. oni s najbolje uređenim radnim odnosima, najnižim cijenama i najboljom ponudom).

Ja kupujem gotovo svake nedjelje, najčešće u dva velika supermarketa i nekoliko malih "dućana na ćošku", uglavnom zato što preko tjedna ne stignem. Ne znam (a čini se, ne znaju ni organizatori peticije) provjera li dovoljno nadležna inspekcija jesu li radnici za svoj rad plaćeni prema zakonu i kolektivnom ugovoru, imaju li odgovarajuće slobodne dane i sl, ali to ne znam ni za rad, recimo, četvrtkom u podne. Meni su mali dućani dragi i često odem u nekog od njih i kad je u susjednom supermarketu roba nešto jeftinija, ali, shvatit ćete, od interesa trgovaca, velikih i malih, važniji mi je interes potrošača, tj. mene.

Ako predlagačima glavni motiv nije briga za korektno plaćanje radnika, nego za pridržavanje kršćanskih običaja, što ćemo sa židovskom subotom i muslimanskim petkom? Ponavljam, u Hrvatskoj je vjera odvojena od države i, bar prema Ustavu, nijedna nema privilegirani položaj (premda rimska Katolička crkva (Darko, kako tu idu velika slova?) stvarno jest privilegirana, protiv moje volje). Nemam, dakako, ništa protiv da nadbiskup Bozanić apelira ili čak traži od svoga stada da nedjeljom ide samo u crkvu, ali neka, molim lijepo, u to ne petlja moju državu.